Podijeli na društvenim mrežama

Prijava na Newsletter

- SPONZOR -spot_imgspot_img
spot_imgspot_img
KolumnaMuzejima će nakon krize koronavirusa sve više biti potrebni etički sponzori

Muzejima će nakon krize koronavirusa sve više biti potrebni etički sponzori

Dok institucije otvaraju svoja vrata jednom potpuno novom svijetu, javni nadzor privatnog novca ne prestaje

Piše: Joe Dunning, The Art Newspaper

Prošli su oni dani kada nije bilo važno porijeklo novca, sve dok se tim novcem činilo nešto dobro. Posljednjih godina, u svijetu umjetnosti sve se više nadzire etika korporativnih sponzora i privatnih donatora, sa posebnim fokusom na kompanije i individualce optužene da im je profit važniji od svega.

Muzeji koje sponzorira naftni gigant BP, bili su mjesto održavanja brojnih protesta klimatskih aktivista. Protestanti su, između ostalih, pozvali Guggenheim, Met i Louvre da prekinu veze sa porodicom Sackler – koja je danas poznata po svojoj ulozi u krizi zbog opijata u Americi, kao i po svojoj dugogodišnjoj umjetničkoj filantropiji. Whitney Muzej je prošle godine prekinuo saradnju sa svojim potpredsjednikom Warrenom Kandersom, a razlog je njegovo vlasništvo nad kompanijom koja prozvodi suzavce.

U proteklih nekoliko sedmica svjedočili smo šokantnim prikazima korištenja suzavaca nad mirnim protestantima na američkim ulicama, koji su nakon što su policijski službenici ubili Georgea Floyda i Breonnu Taylor, zahtjevali prestanak sistemskog rasizma. Ova zlodjela, zajedno s nesrazmjernim brojem smrtnih slučajeva koronavirusa među ljudima siromašnog i manjinskog porijekla, su srceparajući podsjetnik na to koliko je naš život neizvjestan i dragocjen.

Dok muzeji razmatraju načine kako da odgovore na trenutnu krizu, dok se bave izazovima koji su se nekad činili nepremostivim, i dok planiraju ponovno otvaranje svojih vrata jednom potpuno novom svijetu, očekivanje da se drže viših etičkih standarda sigurno neće nestati.

Naprotiv, to očekivanje će rasti. Prema analitičarima, pandemija koronavirusa je ubrzala niz dugoročnih promjena u stavu i ponašanju do te mjere da će kao takve postati norma u „post-korona“ svijetu. Ljudi planiraju manje putovati- kao što je nedavno rekao Frances Morris, direktor Tate Modern galerije: „Nevjerovatno je imati mogućnost voditi ovakve fokusirane, čiste, efikasne i ugodne razgovore bez jet lag-a.“ Mnogi će nastaviti raditi od kuće, kupovati online, a i kada budu išli u trgovinu, kupovat će domaće proizvode. 

Ono što je dolazilo, sada je tu da ostane. U trenutnom vremenu preokreta, i usred općeg fokusa na održivost, ljudi pomno posmatraju kako se kompanije ponašaju. Koje korporacije koriste pomoć vlade koja je namjenjena malim biznisima, a pri tome isplaćuju velike bonuse svojim rukovodiocima? Koje korporacije otpuštaju radnike, a koje se bore za opstanak radnika i njihovu finansijsku stabilnost? Koje korporacije doprinose razvoju vakcine? Dok recesija cvjeta, ova pitanja su bitnija nego ikad, a stručnjaci vjeruju da će dugoročno obilježiti dobro i loše ponašanje kompanija.

Ova pitanja su važna sa etičkog gledišta, ali važna su i zbog suštine. Znamo da milenijalsi – ciljana skupina skoro svakog biznisa – vjeruju u važnost brendova koji pozitivno doprinose društvu i više će potrošit konzumirajući takve brendove. Pojavili su se znakovi da se ovakav stav širi, i da će sve više ljudi o etičkom nastupu brenda odlučivati svojim novčanicima.

Šta ovo znači za muzeje koji su izuzetno finansijski pogođeni zbog zatvaranja, neki od njih se suočavaju sa groznom realnošću da možda više nikad neće ni otvoriti? Suočeni sa nezamislivim, sigurno je iskušenje prihvatiti bilo kakav oblik finansiranja, po bilo koju cijenu, samo da prežive.

Postoji još jedan put. Mnogo je kompanija za koje je etička praksa – različitost, inkluzija i odgovornost prema životnoj sredini – neizostavan dio njihovog identiteta. Te kompanije bi mogle imati prednost u post-korona svijetu gdje se vrijednost fokusira na ljude i gdje su održivi lanci opskrbe nužni, a ne izbor.

Podržavanje vizualnih umjetnosti je posebna prilika za takve bizinse, jer velikom broju njihove ciljane publike je stalo do umjetnosti. Naprimjer, skupina 16- 35 godina čini četvrtinu populacije Velike Britanije, a prema Umjetničkom vijeći Engleske, oni čine 44% publike zainteresovane za vizualnu umjetnost. Pružajući podršku vizualnoj umjetnosti, etičke kompanije se mogu smisleno pozabaviti milenijalsima – grupom koja će selektivno trošiti na brendove koji su usklađeni sa njihovim vrijednostima.

Sa ovom skupinom na umu, vrijeme je da biznisi prestanu misliti o podršci umjetnosti kao o nečem usputnom, a da počnu misliti o njoj kao o bitnom dijelu svog plana oporavka i strategije dugoročnog rasta. Ovo će funkcionisati samo ako se njihova podrška istakne. Sa stanovišta muzeja, ovo znači prekid šablona već poznatog korporativnog sponzorstva, nudeći novim pristalicama jedinstvena i kreativna rješenja. 

Više povezanih objava

- SPONZOR -spot_imgspot_img
- Oglasi -spot_img