Pišu: Kate Brown & Eileen Kinsella
Hong Kong je 4.jula obilježio 31. godišnjicu protesta na Tinanmen trgu drugačije nego inače. Prvi put od ponovnog ujedinjenja 1997. godine, Peking je zabranio godišnje bdijenje. Potez okarakterisan kao važan dio zakona o sigurnosti koji je Kina usvojila prošle sedmice, izmamio je stanovnike Hong Konga na ulice i izazvao sukobe s policijom. Uprkos zabranni, protestanti su se okupili za njihovo godišnje bdijenje sa svijećama, potez koji je doveo do suzavca i hapšenja.
Novi zakon, koji kriminalizira ‘uplitanje stranaca, terorizam, secesionističke aktivnosti, i protivljenje moći države’, dolazi kao odgovor na proteste za demokraciju, koji dominiraju u Hong Kongu od proljeća 2019.godine, pa sve do zatvaranja zbog zdravstvene krize početkom ove godine. Stručnjaci kažu da će ovaj zakon zauvijek promijeniti status grada kao središta kulture.
Mnoge američke kompanije koje posluju u Hong Kongu, zabrinute su zbog implikacija. Dok kompanije koje su vezane za tržište umjetnina većinom šute, neki se plaše najgoreg ishoda. „Mislim da je ovo kraj Hong Konga,“ izjavio je izvor koji ima poslovne konekcije u Hong Kongu. „Kraj se neće desiti odmah, naravno, ali za deset godina, Hong Kong će biti samo još jedan kineski grad, a ne velika međunarodna metropola kakav je bio.“
Cenzura na vidiku?
Zabrinutost je dvostruka. Prvo, tu je strah da će novi zakon rezultirati rasprostranjenom cenzurom- da ne spominjemo samocenzuru – što će Hong Kong učiniti znatno manje održivim središtem izazovne umjetnosti. Drugo, postoji pitanje šta će se desiti sa posebnim međunarodnim trgovinskim vezama, koje su omogućile da region cvjeta decenijama kao globalno sjedište finansija i trgovine. A posebno je pitanje sudbine poreza na uvoz i izvoz u trenutnoj bescarinskoj zoni.
„Pomno smo pratili vijesti koje se tiču novog zakona u Hong Kongu, konsultirajući se sa stručnjacima u regionu kako bi bolje shvatili da li će i na koji način uticati na umjetnost, tržište umjetnina, i posebno na naše galeriste,“ rekla je glasnogovnornica Art Basela, dodajući da je još uvijek nemoguće predvidjeti ishod.
Samson Young, umjetnik iz Hong Konga nije optimističan: „Aspekt novog zakona koji najviše zabrinjava je što se eksplicitno traži stvaranje novih instrumenata policije koji zaobilaze standardne provjere i ravnotežu, da bi proveli zakone koji su tako opširni da je njihova pokrivenost potencijalno beskonačna.“
Young je dodao da: „Glavna stvar koja nas drži podalje od problema će biti ‘milost i savjest’ države. Za umjetnike, pisce i kustose koji ne mogu i ne žele prestati stvarati, vrijednost njihovog rada upravo je rapidno skočila.“
Iz dugo očekivanog muzeja vizualne kulture, koji se sljedeće godine trebao otvoriti u West Kowoloon kulturalnom distriktu, odbili su da komentiraju uticaj novog zakona, ali su istaknuli važnost slobode govora za nastavak uloge Hong Konga na svjetskoj sceni. „Grad može biti globalno središte kulture samo ako nudi gostoljubivo okruženje za umjetnost koja reflektuje široki spektar perspektiva i gledišta,“ izjavila je glasnogovornica.
Agent Ben Brown, koji učestvuje na sajmu Unscheduled što se održava u Hong Kongu, i koji je otvorio prvu galeriju u zgradi Pedder prije 10 godina (jedna od prvih međunarodnih galerija koja se proširila na Hong Kong), kaže da neće odustati od Hong Konga, iako se i sam priprema za velike promjene.
Brown je odnedavno u pregovorima za manju cijenu najma, a za veći prostor, u Wong Chuk Handu, galerijskom središtu udaljenom od centra grada oko deset minuta. Iako većina radova koje izlaže nema političku pozadinu, ipak je zabrinut. „Po definiciji, mislim da će doći do određene doze cenzure i samocenzure u Kini,“ rekao je. „Cenzura s kojom se suočavamo u Kini, ista je cenzura s kojom ćemo se morati suočiti u Hong Kongu, a prije nismo morali.“
Njegov prethodni dodir sa takvom cenzurom se desio u Šangaju kada mu je uniformisani službenik rekao da ukloni djelo brazilskog umjetnika Vik Muniza koje prikazuje zabranjeni grad Šangaja. Službenik je istaknuo da je slika Maoa (bivšeg lidera) zamijenjena sa slikom žene, detalj koji Brown nije ni primjetio.
Nema više kupovine/prodaje bez poreza?
Tu je i pitanje poreza. Jedan od razloga zašto je Hong Kong postao središte tržišta umjetninama u Aziji, privlačeći ogroman dio zapadnjačkih galerija kao i Art Basel, je što je mnogo jeftinije kupovati i prodavati umjetnine.“Bit će interesantno vidjeti šta će učiniti po pitanju režima poreza jer Sothesby’s i Christie’s, kao i ja, Pascal de Sarthe i Gagosin i svi drugi uvozimo i izvozimo slike bez poreza,“ rekao je Brown. „To je jako jednostavno i funkcioniše.“ Suprotno tome, na umjetnitne uvezene u Kinu se plaća porez od 34%.
Hong Kong ne samo da nema porez na uvoz umjetnina, nego nema porez ni na imovinu, poklone, nekretnine kao ni na kapitalnu dobit. U korist Hong Konga su išli i odnosi koje je razvio sa drugim zemljama. Naprimjer SAD nema nikakva ograničenja na razmjenu valuta, čak i dodaje tarifu na robu kojom se trguje sa Hong Kongom. To je veliki razlog zašto je, od 1991. do 2018. godine, cjelokupna vrijednost prodaje umjetnosti u aukcijskim kućama skočila sa 11 miliona do preko 1,4 milijarde dolara.
Ali sve će se ovo možda promijeniti zbog novog zakona. Prošle sedmice, američki predsjednik Donald Trump je najavio da će opozvati posebne ekonomske privilegije Hong Konga, uključujući status preferencijalne trgovine. Druge države poput Austrlije, Velike Britanije i Kanade su uputile iste prijetnje, u nadi da će primorati kinesku vladu da ograniči područje primjene zakona o nacionalnoj sigurnosti.
Ako se opozove poseban ekonomski status Hong Konga, neki se gradovi već pripremaju da postanu nasljednici. Zbog cenzure i poreza Kine, gradovi poput Taipeia i Singapura mogu biti poželjan izbor. Ali Magnus Renfrew, suosnivač ART SG i direktor Taipi Dangdai izložbe, tvrdi da Azija ima dovoljnu kupovnu moć. „Uprkos skorašnjim izazovima, uz dubinu, snagu i različitost umjetničke scene Hong Konga, sigurni smo u njegovu budućnost kao vodeće prijestolnice umjetnosti u Aziji,“ rekao je Renfrew.
Pravi uticaj novog zakona će se vidjeti kada pojedinosti konačnog nacrta postanu javne, i počne primjena. „Još uvijek je rano da pričamo o uticajima zakona na naš biznis,“ rekla je Shasha Tittmann, direktorica galerije Lehmann Maupin u Hong Kongu. „Uticaji će biti višestruki. Hong Kong je u opasnosti posljednjih godinu dana. Ako smo išta naučili, to je da su grad i njegovi stanovnici nevjerovatno otporni.“
