Izvor: Widewalls
Globalni krajolik 1980tih godina je bio obilježen donošenjem odluka dva značajna lidera – američkog predsjednika Ronalda Regana i britanske premijerke Margaret Thatcher. Implementacija neoliberalizma u obje zemlje rezultirala je staležnim odstupanjem i nezadovoljstvom društva. Uprkos tome, tržišne inicijative su cvjetale, a takav slučaj je bio i sa tržištem umjetnina. U Velikoj Britaniji, pojava jednog individualca je promijenila igru, a to je bio, ko drugi nego Charles Saatchi. Zahvaljujući njemu, umjetnici su počeli zarađivati ogromne sume novca, dobijajući status slavnih ličnosti.
Naime, ovaj uspješni mogul svijeta oglašavanja prisilio je novu generaciju umjetnika da iskorače iz ograničenja tradicionalnih načina predstavljanja. Grupa je jednostavno nazvana „Mladi britanski umjetnici“ a u toj grupi su bila imena poput Tracey Emina i Damiana Hirsta, koji su danas jedni od najbogatijih savremenih umjetnika na svijetu. Tokom godina, Saatchi je postao vodeći sponzor umjetnosti, dobročinitelj i, najvažnije, osoba koja stoji iza poznate galerije i kolekcije koja obuhvata veliki broj važnih umjetnina od 1960.godine pa dalje.
Iako je uvijek pod budnim okom javnosti, poznat je kao izuzetno misteriozan čovjek, koji odbija intervjue ili ih daje jako rijetko pod određenim uvjetima. Ipak, njegove aktivnosti su obilježile historiju umjetnosti posljednjih 40 godina, i još uvijek dominira trenutnim umjetničkim tendencijama.
Priča o uspjehu Charlesa Saatchija
Charles Saatchi je jevrej iračko-britanskog porijekla. S porodicom se 1947. doselio u London. Naime, njegov otac koji je bio uspješan trgovac tekstilom, kupio je dvije tvornice tekstila u sjevernom Londonu i jako brzo izgradio uspješan biznis. Interesantno, ali prezime Saatchi ustvari nosi korijene iz Turske, i u prevodu znači urar.
Tokom njegovih studija na Christ koledžu, Charles je bio oduševljen američkom pop kulturom, posebno rock’n’roll muzikom i slikama Jacksona Pollocka. 1965.godine počeo je raditi kao copywriter za agenciju Benton & Bowles, a nedugo nakon toga, udružio se sa umjetničkim direktorom Ross Cramerom sa kojim je radio u različitim agencijama. Već 1967. godine otvaraju svoju kreativno konsultantsku agenciju Cramer Saatchi.
Konačno, tri godine kasnije, Charles sa svojim bratom Mauriceom osniva svoju oglašivačku agenciju Saatchi & Saatchi. Njihov posao je išao tako dobro, da su do 1986. godine postali jedna od najvećih agencija ne svijetu, sa preko 600 franšiza. Među njihovim najuspješnijim kampanjama u Velikoj Britaniji bila je i kampanja za pobjedu na općim izborima Konzervativne stranke koju je 1979. vodila spomenuta Margaret Thatcher.
Uprkos veličanstvenom menadžmentu i velikim dostignućima, braća Saatchi su napustila agenciju i osnovali suparničku M&S Saatchi agenciju. Naravno, većina uposlenika je prešla u novu agenciju, kao i značajan broj klijenata, među njima i British Airways.
Zaštitnik umjetnosti
1969.godine, Charles Saatchi je kupio prvu umjetninu. Bioje to rad Sol LeWitta, proslavljenog umjetnika minimalizma. Također je podržavao Lisson galeriju u Londonu, koja je bila specijalizirana za američki minimalizam, i na taj način je kasnije kupio sva djela sa izložbe Roberta Mangolda.
Tek u ranim 1980-tim godinama, ovaj mag oglašavanja odlučuje da investira u svoj vlastiti prostor za izložbe, te je kupio skladište koje je u potpunosti rekonstruirao i renovirao arhitekta Max Gordon. Saatchi galerija je počela sa radom 1985.godine. U galeriji su prikazane umjetnine koje je Saatchi prikupio: 27 radova Julian Schnabel; 23 rada Anselma Kiefera; 21 rad Sol LeWitta; 17 radova Andy Warhola i 11 radova Donalda Judda.
Par godina kasnije, Saatchi, sada već lider u ovom svijetu, primjetio je mlade i talentovane buntovnike, studente iz umjetničke škole Goldsmith, i odlučio je da proširi svoju kolekciju američke apstrakcije i minimalizma, podržavajući i prikupljajući nova djela koja su često odudarala od kategorizacije, poput Hirstove instalacije „Hiljadu godina.“ U suštini, nakon kupovine nekoliko djela Hirsta i Marc Quina, Saatchi je postao promoter njihovog rada. Puna snaga njegovog uticaja je privukla pažnju javnosti nakon originalne turneje izložbi pod nazivom „Senzacija“, koja je obuhvatala nekoliko radova iz njegove kolekcija i prvobitno je prikazana 1997.godine na Royal akademiji umjetnosti u Londonu. Izložba je izazvala velike kontroverze zbog nekih radova, poput ogromne slike Marcusa Harveya na kojoj je Myra Hindley, grozna ubojica djece.
Kulturna baština i sadašnjost Charlesa Saatchija
Na osnovu svega navedenog, očigledno je da je Charles Saatchi igrao značajnu ulogu u razvoju savremene umjetnosti u Velikoj Britaniji. Čak je osnovao i nezavisnu jevrejsku sinagogu. Godine 1998. godine donirao je 130 umjetnina Christie aukciji, omogućujući školarine za četiri londonske škole umjetnosti. U namjeri da proširi i potvrdi svoju ulogu najplodonosnijeg britanskog zaštitnika umjetnosti, Saatchi je 1999.godine Umjetničkom vijeću Velike Britanije poklonio 100 umjetničkih radova iz svoje kolekcija.
„Moje ime je Charles Saatchi i ja sam ovisnik o umjetninama,“ knjiga objavljena 2009. godine, sadrži Saatchijeve odgovore na brojna pitanja postavljena od strane novinara i javnosti općenito. Te iste godine, Saatchi je pokrenuo niz reality programa na BBC-u pod nazivom „Škola Saatchija“, u kojoj su učestvovai mladi umjetnici kojima je data šansa da predstave svoj rad. Uprkos trenutnim aktivnostima i potrebi da se njegova djela javno predstave, Charles Saatchi je funkcionisao iz sjene. Iako su mnogi učenjaci vodili debate o njegovom uticaju kroz prizmu moći, donošenja odluka i diktatorstvu, mediji su težili otkrivanju Saatchija kao osobe iz neke lične perspektive, uzimajući za primjer njegov posljednji brak sa proslavljenom britanskom novinarkom, autorkom i kuharicom Nigellom Lawson.
Ko god da je Charles Saatchi, činjenica je da su njegovi postupci prodrmali umjetničke krugove do srži, ne samo u lokalnom, već i u globalnom kontekstu. 2014. godine, Saatchi galerija je dospjela na listu najposjećenijih institucija umjetnosti na svijetu, a neke od najpoznatijih umjetnina 1990tih godina su nastale zahvaljujući njegovoj podršci, tako da nije čudno da je njegovo ime postalo sinonim za modernog zaštitnika umjetnosti.
