Piše: Rebecca Anne Proctor
Prašnjave i pjeksovite ulice Alserkal Avenije, istaknute umjetničke četvrti u Dubaiju, postale su puste. Na stražnjem ulazu u industrijsku zonu, čuvar sa maskom mjeri temperaturu novih posjetioca koji pristižu. Ali zbog natprosječno toplog vremena u zaljevu, gdje temperatura dostiže 40° celzijusa, mnogi posjetioci moraju provesti određeni period vremena u ‘hladnoj čekaonici’ i onda ponovo mjeriti temperaturu, prije nego im se dozvoli ulazak. Kada uđu, dočekaju ih umjetnička djela na ulicama, sprejom napisani natpisi poput „To niste vi, to je COVID-19“ i „Distanca od dva metra čini da srce raste“, podsjećajući sve na ono što su tek prošli: sedmice strogog cjelodnevnog karantina.
Znakovi života na Alserkalu su označili novi početak. Galerije konačno otvaraju svoja vrata, a posjete su moguće uz zakazanim terminima. Neki se pitajau da li će ovo sporo oživljavanje aktivnosti biti dovoljno da podrži sektor kulture koji je bolovao i prije početka koronavirusa.
Velika očekivanja
Lideri Dubaija su dugo čekali 2020.godinu. Nakon dvije godine ekonomske recesije i usporenog rasta, duh optimizma je bio u zraku dok su se UAE pripremali da budu domaćini Expo 2020, svjetskog sajma koji je trebao privući oko 25 miliona posjetitelja i obnoviti sjajni imidž Dubaija na svjetskoj sceni. Ali ti planovi su propali nakon što su 29. januara registrovani prvi slučajevi koronavirusa.
Otvorena ekonomija Dubaija, koja se oslanja na trgovinu, turizam, transport i prodaju, je izuzetno pogođena ne samo cjelodnevnim policijskim časom u aprilu, nego i spektakularnim kolapsom cijena nafte usljed rata cijenama i manjka potražnje. Cijena nafte je sada 30 dolara po barelu, mnogo manje od prošlogodišnjih 65 dolara. Kao rezultat, ministri finansija u naftom bogatom zaljevu su dramatično smanjili troškove.
Dugo očekivani Expo 2020 je odložen za jesen 2021.godine, a UAE, iako žure da ponovo pokrenu biznise, čeka teških par mjeseci, ako ne i godina.
Sve snage koje su činile da Dubai sija, sada su se pokazale kao slabosti. Ugostiteljstvo i turizam, dva sektora od vitalnog značaja za njihovu ekonomiju su također neophodni i za dobrobit tržišta umjetnosti u UAE. Zbog zatvaranja granica i nedostatka stranih posjetilaca, ovi sektori su jako pogođeni.
Ekonomski potres
Čak i prije početka koronavirusa, cijene nekretnina su pale za 30% u odnosu na 2014.godinu. „Svi smo bili svjesni da ulazimo u recesiju,“ rekao je Charles Pocock, direktor i partner Meem Galerije.
Ali koronavirus je dodao ulje na vatru. Krajem aprila, za vrijeme najstrožijeg karantina, Privredna komora Dubaija je anketirala 1228 izvršnih direktora u raznim sektorima; zaključili su da će oko 70% kompanija propasti u narednih šest mjeseci.
Situacija je slična i sa galerijama. „Ne nadam se previše; nemam ideju šta će se desiti sa galerijama,“ rekao je galerist koji je želio ostati anoniman. „U novembru će postojati neka sasvim drugačija umjetnička scena.“
U protekle dvije godine, neki galeristi i drugi stručnjaci u umjetnosti, već su šaputali o želji da se presele na drugo tržište, ili bar da pronađu način da povežu Dubai sa drugim lokacijama kako bi privukli više međunarodnih kupaca. Ta želja je sada još veća, iako je logistički postalo mnogo teže.
„Nikad nismo bili čisto lokalno tržište umjetnosti,“ rekla je Asmaa Al Shabibi, suosnovačica Lawrie Shabibi galerije. „Dubai teži globalnom tržištu. Uvijek smo željeli biti jednim dijelom u Dubaiju, a drugim u Londonu, tako da je kriza samo ubrzala naše planove.“
Galerija Lawrie Shabibi, kao i The Third Line, još jedna galerija iz Alserkal Avenije, planirale su na jesen otvoriti ispostave u Cromwell Placeu, novom umjetničkom kompleksu u Londonu; ali otvaranje ovog kompleksa je odloženo.
„I prije COVID-19, počeo sam shvatati da većina naših kolekcionara nije ovdje,“ rekla je Sunny Rahbar, suosnivačica galerije The Third Line. „Izložbe u Dubaiju jednostavno nisu donosile zaradu.“
Agenti kažu da se sada prodaju umjetnine vrijedne manje od 10,000 dolara, ili ekstremno skupa djela etabliranih umjetnika. Ali mnoge lokalne galerije su izgubile priliku da zarade novac, zbog otkazivanja ovogodišnjih sajmova Art Basel Hong Kong i Art Dubai. Za vrijeme karantina, Shabibi je procijenila da galerije zarađuju otprilike 30% u odnosu na procenat koji bi zaradile u normalnim vremenima. „Ovdje ne postoji srednje tržište,“ rekao je Pocock.
Preživljavanje mjesec po mjesec, vremenom će postati samo teže. „Kriza nas je pogodila prije Ramazana i ljetnog perioda, što je ovdje već mrtva sezona,“ rekla je Rahbar. „Mnogo toga moramo nadoknaditi i oporaviti.“
Obnavljanje lokalne umjetničke scene?
Da bi riješili nedostatke, vlada forsira lokalce da investiraju u kulturu. „Vjerujem da je sektor kulture naše ekonomije od vitalnog značaja,“ rekao je u toku prošlomjesečne diskusije Njegova ekselencija Zaki Nusseibeh, državni ministar, a diskusija se vodila o kulturnoj baštini Šeika Zayeda, nekadašnjeg vladara Abu Dhabija. „Vjerujem da je dužnost svakog od nas, pokrovitelja umjetnosti, kritičara i ljubitelja umjetnosti, da sada kupujemo umjetnost.“
Neki dugogodišnji kolekcionari koriste trenutak. „Nisam prestao prikupljati umjetnine, ali fokus mog prikupljanja se promijenio,“ rekao je advokat i kolekcionar Nassib Abou-Khalil. „Od velike je važnosti da sada podržimo lokalne umjetnike i galerije.“
Kada bi se ovakav duh proširio, to bi značilo ogromnu promjenu za umjetnost. „Lokalno tržište umjetnina u UAE nikad nije podržano od strane lokalnih kolekcionara,“ rekao je Mohamed Somji, osnivač Gulf Photo Plus, fotografskog centra u Dubaiju. „Ovaj period krize može se doživjeti kao prilika da privučemo nove ljude.“
Razlika između lokalnog i međunarodnog nije baš uvijek jasna u UAE. Emirati su dugo mamili mlade poduzetnike na svoje pješčane plaže i sjajne linije horizonta, obećavajući dobar život i nove poslovne prilike – sve dok novac pristiže. Kako ostaju bez posla, i jako teško dolaze do novih poslovnih prilika, mnogi stranci pakuju torbe i vraćaju se kući.
„Postoje špekulacije da će Dubai ponovo biti mali grad kakav je bio 2004. i 2005.godine,“ rekao je jedan galerist. „Ako zaista dođe do predviđenog egzodusa, to će biti poziv na buđenje našoj vladi.“
„Zbog trenutnog zastoja vidimo kako su u UAE izgradili svoju kulturalnu prijestolnicu, dovodeći strane umjetnike, kustose, i govornike“ rekla je Hanan Sayes Worrel, savjetnica za kulturu iz Abu Dhabija. Iako su emirati postali „utočište mnogim umjetnicima i kreativcima iz regiona, to je scena koja zavisi od međunarodne publike.“
Da li su privatne i javne subvencije dovoljne?
Da li lokalno tržište, pa i ojačano, može održati egzistenciju umjetničke scene? Dok se otkazi, odsustva i viškovi gomilaju, privatni sektor Dubaija je predložio niz državnih intervencija, koje podrazumijevaju pozajmice subvencionirane od strane države kao pomoć pri isplati plata, kirije, kao i manju stopu poreza. Ministarstvo kulture i naučnog razvoja je pokrenulo Nacionalni program kreativne pomoći, gdje nudi grantove kreativnim freelancerima u iznosu od 15,000-50,000 dirhama (4000-13,600 eura).
„Kreativni i kulturalni sektori pomažu u diverzifikaciji ekonomije UAE,“ rekla je Noura Al Kaabi, ministrica kulture i naučnog razvoja. „Ako postoje freelanceri ili preduzeća koja su u problemima, recite nam.“
Ali neki tvrde da bi vlada trebala učiniti više da pomogne kulturalnom sektoru direktno. „Pogledajte šta su Francuska i Njemačka uradile za njihovu kulturu. Zašto se to nije i ovdje desilo,“ rekao je jedan od anonimnih galerista.
U međuvremenu, mnoštvo privatnih i javnih inicijativa se pojavilo kako bi pomoglo kreativnoj industriji da preživi. Između ostalog i program Alserkal Avenije „Plati unaprijed“, u kojem pozivaju članove zajednice Alserkal Avenije da apliciraju za subvencije svojih obaveza zakupa za jedan kvartal u zamjenu za obavezu da da će vratiti novac i podržati druge biznise u zajednici.
Centar kulture Warehouse421 je pokrenuo projekat „Fond za oživljavanje“, otvoren svim kreativcima iz MENASA regije, nudi pakete novčane pomoći do 2000 dolara. Art Jameel centar je također preusmjerio svoj budžet kako bi ponudio mikro-grantove regionalnim umjetnicima i kustosima, do 3000 dolara, a već je zaprimljeno više od 400 prijava iz 17 država.
Saradnja je, a u tome se svi slažu, ključna da se preživi period kada novac jako brzo nestaje. „Ne možemo samo čekati da vlada uskoči,“ rekao je Pocock. Usred osnaženih digitalnih platformi za prodaju umjetnina, galeristi iz UAE su također govorili o zajedničkim prostorima i udruživanju zbog organizovanja izložbi.
„Ne znam hoćemo li moći izdržati sve ovo i krenuti dalje, ako ne možemo raditi zajedno,“ rekla je Rahbar. „Šta god ste planirali kupiti ove godine, kupujte lokalno. U ovom trenutku se ne želimo takmičiti, samo pokušavamo preživjeti.“
